STERILIŠI SVOG LJUBIMCA. NE KUPUJ KUĆNE LJUBIMCE, USVAJAJ IH IZ AZILA ILI SA ULICE I SPASI JEDAN ŽIVOT.
Help Animals
  • Aca.jpg
  • Alja.jpg
  • Amon.jpg
  • Andrea.jpg
  • Anja.jpg
  • Aviv.jpg
  • Bendzamin.jpg
  • Bibi.jpg
  • Blekica.jpg
  • Boby.jpg
  • Bojan.jpg
  • Bojana.jpg
  • Bozana.jpg
  • Charlie.jpg
  • Chombe.jpg
  • Cici-Mici.jpg
  • Clila.jpg
  • Copa.jpg
  • Corica.jpg
  • Crnka.jpg
  • Diva.jpg
  • Djiki.jpg
  • Dodi.jpg
  • Dragan.jpg
  • Dzeki.jpg
  • Dzo.jpg
  • Dzoni.jpg
  • Edit.jpg
  • Ela.jpg
  • Elza.jpg
  • Endzi.jpg
  • Eva.jpg
  • Fiki.jpg
  • Gili.jpg
  • Golda.jpg
  • Grasko.jpg
  • Jadranka.jpg
  • Jana.jpg
  • Juta.jpg
  • Katarina.jpg
  • Kiara.jpg
  • Kira.jpg
  • Kristina.jpg
  • Laci.jpg
  • Lasa.jpg
  • Lidija.jpg
  • Linka.jpg
  • Ljilja.jpg
  • Ljubica.jpg
  • Lorenzo.jpg
  • Luja.jpg
  • Luka.jpg
  • Lunja.jpg
  • Makan.jpg
  • MalaMala.jpg
  • Manja.jpg
  • Markoni.jpg
  • Marta.jpg
  • Matija.jpg
  • Mazal-Mica.jpg
  • Mila.jpg
  • Mlada.jpg
  • Motek.jpg
  • Nesana.jpg
  • Odet.jpg
  • Oliv.jpg
  • Petar.jpg
  • Petrica.jpg
  • Regina.jpg
  • Rubi.jpg
  • Sasha.jpg
  • Saska.jpg
  • Smadar.jpg
  • Sredoje.jpg
  • Svirko.jpg
  • Tamir.jpg
  • Tara.jpg
  • Tereza.jpg
  • Tigi.jpg
  • Tisa.jpg
  • Tobi.jpg
  • Toma.jpg
  • Tomi.jpg
  • Vaja.jpg
  • Vera.jpg
  • Viki.jpg
  • Vilson.jpg
  • Vladimir.jpg
  • Zar.jpg
  • Zazi.jpg
  • Zoe.jpg
  • Zorica.jpg
  • Zoro.jpg
  • Zvezdana.jpg
  • ZZ-Astra.jpg
  • ZZ-Bridzi.jpg
  • ZZ-Crni.jpg
  • ZZ-Dina.jpg
  • ZZ-Iva.jpg
  • ZZ-Ivona.jpg
  • ZZ-Leonida.jpg
  • ZZ-Lizi.jpg
  • ZZ-Loti.jpg
  • ZZ-Meda.jpg
  • ZZ-Mico.jpg
  • ZZ-Miki.jpg
  • ZZ-Milan.jpg
  • ZZ-Milanka.jpg
  • ZZ-Milica.jpg
  • ZZ-Naca-2.jpg
  • ZZ-Paula.jpg
  • ZZ-Pegi.jpg
  • ZZ-Ralf.jpg
  • ZZ-Raul.jpg
  • ZZ-Robert.jpg
  • ZZ-Roby.jpg
  • ZZ-Sara.jpg
  • ZZ-Sona.jpg
  • ZZ-Svon.jpg
  • zzz-Sara-2.jpg

Hepatička lipidoza ili masna jetra jeste sindrom koji se često javlja kod mačaka, a karakteriše ga nakupljanje masti u jetri. Oboljenje nije specifično za određeni uzrast ili rasu mačke, a javlja se više kod ženki nego kod mužjaka. Hepatička lipidoza se obično javlja nakon perioda anoreksije (gubitka apetita) koja je trajala najmanje dve nedelje. Ukoliko je neka druga bolest uzrok anoreksije, hepatička lipidoza se u takvim slučajevima definiše kao „sekundarna“. Izraz „primarna“ ili „idiopatska“ hepatička lipidoza koristi se u slučajevima kada istovremeno ne postoji još neka bolest. Tako je kod oko 50% mačaka kod kojih je postavljena dijagnoza masne jetre. Gojaznost pre perioda anoreksije povećava šanse da se kod mačke razvije klinička hepatička lipidoza. Gubitak apetita koji dovodi do sekundarne hepatičke lipidoze može da se javi iz mnogo razloga. Najčešći uzroci su dijabetes (diabetes mellitus), upala pankreasa (pancreatitis), kancer i druga oboljenja jetre. Često anoreksiju mogu da izazovu i poremećaji u ponašanju i stres; na primer odsustvo vlasnika, odlazak članova porodice ili dolazak novih ljudi ili ljubimaca u dom, putovanje ili promene u ishrani. Nažalost, kada se oboljenje jednom razvije, mačke se osećaju bolesno i ne mora da im se vrati apetit čak ni kada se ukloni uzrok gubitka apetita. Bez agresivne medicinske intervencije, kod 90% mačaka bolest završava smrtnim ishodom.

Kod mačaka postoji jedinstvena tendencija da razviju ovaj poremećaj. Tokom gladovanja mast se oslobađa iz masnih naslaga (depoa) i dolazi do jetre koja bi trebalo da ih preradi i iskoristi kao hranjive tvari u organizmu. Kod mačaka koje su razvile hepatičku lipidozu taj proces je narušen, jetra ne može da preradi masnoće i dolazi do njihovog nakupljanja. Do oštećenja jetre dolazi jer ćelije jetre ispunjene masnim depoima otiču, i usled drugih procesa.

Najčešći simptom

Najčešći simptomi u vezi sa sindromom masne jetre jesu anoreksija, gubitak težine, letargija, povraćanje, pojava žutih mrlja na koži, u unutrašnjosti ušiju i na desnima i ređe promene u ponašanju i neurološki znaci kao što su hipersalivacija, slepilo, koma i epileptični napadi. Oboljenje jetre se utvrđuje fizičkim pregledom i analizama krvi. Rendgensko snimanje i pregled ultrazvukom pomaže da se utvrdi veličina i izgled jetre, kao i prisustvo druge bolesti. Da bi se definitivno postavila dijagnoza hepatičke lipidoze, neophodna je biopsija ili aspiracija iglom koje omogućuju posmatranje kapi masti u ćelijama jetre.

Lečenje

Lečenje hepatičke lipidoze varira u zavisnosti od ozbiljnosti oboljenja i prisustva drugih bolesti. Prevencija je izuzetno važna. Ako mačka izgubi apetit, posebno ako je gojazna, mora da se odvede na pregled kod veterinara. U tom slučaju će razvoj lipidoze biti otkriven u ranoj fazi i dalji razvoj će moći da se zaustavi adekvatnom terapijom. U tom slučaju možda će biti neophodni hospitalizacija, davanje infuzija i veterinarska nega, kao i davanje antibiotika, vitamina K i lečenje drugih bolesti.

Jedini način da se zaustavi nakupljanje masnih ćelija u jetri jeste agresivno hranjenje da bi se obezbedilo sve što je potrebno organizmu mačke. U početnim stadijumima anoreksije davanje drugačije hrane i lekovi za otvaranje apetita mogu da pomognu mački da počne da jede, ali to neće biti od koristi kada se klinička slika hepatičke lipidoze razvije. Lekovi koji stimulišu apetit poput benzodiazepima (diazepam [valium], oxayepam) i Periactin (cyproheptadine) efektno stimulišu apetit kod mačaka koje nisu izgubile apetit u potpunosti, koje pokazuju neki interes za hranu (čak i ako ne jedu) i koje nisu ozbiljno bolesne. Lekovima koji podstiču apetit nema mesta u lečenju hepatičke lipidoze kod mačaka. Štaviše, benzodiazepimi mogu da budu okidač da za nastajanje ili pogoršavanje hepatičke encefalopatije, podstiču metabolizam jetre na izlučivanje i kod mačaka sa HL mogu da izazovu suviše jaku sedaciju. Primena diazepama u trajanju od sedam dana kod mačaka čak može da izazove iznenenadnu nekrozu jetre.

Davanje hrane na silu nije dobra ideja.

Većina mačaka se ljuti, ne sarađuje, bude pod stresom i retko pojede dovoljnu količinu hrane za uspešni oporavak. Mačke sa HL su veoma bolesne i pod ozbiljnim stresom i zato dodatni stres mora da se izbegne. Mačke brzo razviju averziju prema hrani, a prisiljavanje da jedu će sve to još više da pogorša. Zbog svega toga, u kliničkoj fazi bolesti jedini pouzdani način jeste hranjenje preko cevi.

Cevi za hranjenje.

Ovaj metod hranjenja je smanjio procenat smrtnih ishoda sa 90 na 30% kod mačaka sa HL. Postoje tri tipa sondi: nazogastrična (NE - nasoesophageal), cev koja se uvodi kroz jednjak do želuca (esophagostomy) i stoma (PEG – percutaneous endoscopic gastrostomy). Nazogastrične cevi se lako uvode do želuca kroz nos, što ne zahteva hiruršku intervenciju, a minimalno sediranje može i u potpunosti da se izbegne. NE cevi mačke uglavnom dobro podnose, ali kod duže upotrebe bol u nosu, iritacija i kijanje postaju problem. Zato se NE cevi koriste u kraćem periodu (za terapije u trajanju od nekoliko dana, a ne nedelja) i kao priprema pre postavljanja stome. Cevi koje se uvode kroz jednjak do želuca (esophagostomy). Mačkama je obično veoma neprijatno da trpe ovu vrstu cevi, kao i posebni okovratnik koji drži cev. Kod mačaka dolazi do osećanja davljenja, hipersalivacije i grčenja lica jer im je neudobno i suviše stresno. Izbegavanje stresa je veoma važno i zato se ova vrsta cevi ne preporučuje. Postoji i cev koja se ubacuje kroz trbušni zid do jejunuma (jejunostomy). Takve cevi se retko koriste kod mačaka sa HL osim kada je to neophodno zbog drugih komplikacija.

Stoma (PEG) predstavlja postavljanje cevi direktno u želudac kroz hirurški ili endoskospski načinjen otvor, to je relativno bezbedan i jednostavan zahvat i pokazao se kao bolje rešenje kako za mačke, tako i za ljude koji o njima brinu. Većina veterinara primeniće ovaj metod za hranjenje mačaka sa HL jer lečenje ne zavisi od sposobnosti mačke da proguta hranu, a cev ne izaziva neudobnost kod pacijenta. Mačke se obično brzo naviknu na stomu i potrebno je da se povremeno proverava da li mogu da uzimaju hranu normalno i da li im se vratio apetit.

Dijeta

Nije određena idealna terapijska dijeta za mačke sa HL. Znaci disfunkcije jetre počinju da se gube čim se mački obezbedi dovoljan unos proteina i energije. Međutim, obično je potrebno 3 do 6 nedelja intenzivne terapije pre nego što se laboratorijske vrednosti normalizuju, klinička slika poboljša i mačka povrati apetit. Mnogo mačaka sa HL ima averziju prema hrani, ne treba im davati hranu oralno sve dok hranjenje preko cevi funkcioniše i dok mačka sama ne pokaže izražen interes za hranu koja joj se ponudi.

Preporučuju se brojne dijete (blendirana hrana s visokim procentom proteina, humana i veterinarska posebna hrana). Preporučuje se hrana koja obezbeđuje oko 30-50% metaboličke energije (ME) poput proteina, 30-40% masti i 20-30% probavljivih ugljenih hidrata. Mačkama koje imaju simptome hepatoencefalopatije u početku mora da se daje hrana s manjom količinom proteina koja može da se povećava kako se neurološki simptomi umanjuju.

Preporučena formula za dovoljan unos energije jeste: 1.5 x [30 x težina (u kg) + 70]. Dakle, mačka koja ima 5 kg treba da dobije 1.5 x [30 x 5 kg + 70] = 330 kcal dnevno ili oko 65 kcal/kg telesne težine podeljeno u 4-6 obroka dnevno.

U prvih 12 sati mački treba da se daju manje količine vode kroz cev (10-15 ml na svakih šest sati). Tokom tog perioda treba da se izračuna koliki energetski unos je potreban i da se napravi plan hranjenja.

Mačkama je potreban visok nivo proteina u ishrani. Nedostatak proteina može da dovede do razvoja HL. Zato proteini ne treba da se uskraćuju mačkama sa HL, izuzev mačkama kod kojih postoje znaci hepatoencefalopatije. Proteini (5-10 g/250 kcal) treba da se dodaju kupovnoj tečnoj hrani.

Mačkama je neophodno obezbediti aminokiseline taurin i arginin, i to 500 mg taurina i 300-1000 mg arginina dnevno. Dodavanje ovih aminokiselina može da se prekine nakon nekoliko nedelja ako se mački daje kupovna mačija hrana, ali ako se mački daje humana kupovna tečna hrana, mora da se nastavi sa dodavanjem aminokiselina. Nije tačno utvrđena uloga karnitina u patogenezi HL i preporučuje se da se mački daje hrana u kojoj ima 250-500 mg karnitina dnevno.

Kod mačaka sa HL može da dođe do nedostatka vitamina K zbog smanjenog unosa i slabije sinteze u probavi, pa se preporučuje da im se daje 5 mg dnevno uz postepeno smanjivanje tokom dve nedelje. Preporučuje se i davanje tiamina (50-100 mg oralno uz postepeno smanjivanje tokom nedelju dana).

Kod mačaka sa HL često dolazi do hipokalemije. Koncentracija kalijuma može da se koriguje dodavanjem kalijum-hlorida rastvorima koji se primenjuju parenteralno. Kasnije može u hranu da se doda kalijum-glukonat. Nivo kalijuma u krvi mora često da se proverava, da bi se prilagodila količina koja se dodaje.

Hrana koja se daje preko cevi u početku treba da obezbedi ¼ do ½ od ukupne ME. Tokom nedelju dana količina se povećava. Dnevno treba da se obezbedi najmanje četiri obroka. Crevne resice atrofiraju tokom produženog gladovanja i zato se preporučuje kratki period prilagođavanja kada se započne hranjenje, u početku treba da se daje 25-50% od ukupnih dnevnih kalorijskih vrednosti. Postepeno treba da se povećava količina hrane. Većina odraslih mačaka može da prihvati 30 do 50 ml hrane po obroku ako se količina postepeno povećava do te količine tokom nekoliko dana.

Pre svakog obroka cev mora da se aspirira i mora da se izmeri količina hrane i vode koja je ostala u cevi. Ako je količina značajna (veća od 20% od prethodnog obroka), hranjenje treba da se preskoči, da bi se smanjile šanse da mačka povrati. Najčešća komplikacija jeste povraćanje nakon hranjenja. Učestalost povraćanja može da se smanji ako se hrana daje sporije (trajanje hranjenja 10-15 minuta), ako se hrana zagreje do temperature tela i ako se pre obroka mački da metoclopramide 30 minuta pre obroka. Nakon obroka, cev treba da se ispere toplom vodom i začepi.

Ako oporavak mačke dobro napreduje, vlasnik treba da preskoči jedan ili više obroka, da bi kod mačke izazvao želju da jede sama. Mački treba da se ponudi njena omiljena hrana ili poslastice. Kada se mački vrati apetit, treba da se smanji broj hranjenja preko cevi. Vlasnik mora da vodi računa o tome koliku kalorijsku vrednost je mačka ukupno unela. Kada mačka počne samostalno da unosi ukupnu ili skoro ukupnu kalorijsku vrednost, cev treba da se ukloni.

Veoma je važno edukovati vlasnike i proveravati mačku u periodu dok se hrani preko cevi. Vlasnici moraju da budu upoznati sa svim aspektima pripremanja i davanja hrane, kao i sa ispiranjem cevi nakon obroka. Oni moraju da pregledaju cev svakog dana i da očiste kraj kompresom natopljenom toplom vodom, uklanjajući nagomilane ostatke hrane. Moraju odmah da prijave veterinaru ako se nagomila materijal koji zaudara, da ne bi došlo do gnojenja.

Lečenje je uspešno u slučajevima kada povraćanje može da se kontroliše i kada mački može da se obezbedi unos proteina i kalorija. Međutim, pošto mačke obično odbijaju da samostalno jedu u trajanju od nekoliko nedelja do nekoliko meseci, za vlasnika može da bude suviše teško da obezbedi mački sve što joj je potrebno i prognoza ne može da se da sve dok mačka ne počne samostalno da jede. Veoma je važno da se mačka poštedi bilo kakvog dodatnog stresa. Iako neki veterinari smatraju da mačkama treba da se daje karnitin dok se hrane preko cevi, novija ispitivanja to ne dokazuju. Tokom lečenja treba da se proveravaju enzimi jetre u serumu da bi se pratio oporavak jetre.

Većina mačaka sa HL imale su prethodno problem sa gojaznošću, pa treba da se vodi računa da se ne ugoje suviše nakon lečenja. Ako je mačka i nakon lečenja gojazna, treba da joj se obezbedi ishrana koja sadrži optimalnu količinu proteina, ali koja će da pomogne mački da polako gubi na težini. Veterinarski nadzor je neophodan da bi mačka polako gubila na težini i da se spreči nova epizoda sa HL. Najvažnije od svega jeste da se mački obezbedi stil života i životni uslovi koji će da je zaštite od stresnih događaja koji bi mogli da dovedu do gubljenja apetita.

Jetra mačke ima neverovatnu moć regeneracije. Veoma retko dolazi do vraćanja idiopatske hepatičke lipidoze, a mačke koje se oporave vraćaju se normalnom životu.

Povezane teme:
Korišćenje PEG cevi i cevi za hranjenje
Laboratorijski profil hepatičke lipidoze